Treba li pravo na rad garantirati država?

  TV emisija na HTV1 “Ni da ni ne” od 06.10.2013. sa temom “Pravo na rad” je dala zanimljiv rezultat. Sudac je presudio da je pobijedila strana koja zastupa pravo na rad, premda je 90% učenika je bilo protiv državne garancije prava na rad.

   Žalosno je što je u debati sudjelovao učenik ekonomske škole koji je bio protiv prava na rad jer je to kao ekonomski neopravdano. Pri tome se zaboravlja, da kada radnici rade kod privatnika koji imaju uspješnost zato jer ostvaruju prihode veće od troškova, da profit koji tako nastaje mora od nekuda doći.  Današnja uspješnost je upitna jer profit dolazi od zaduživanja (države, firmi i pojedinaca). Zbog toga i država intervencija na takav način stvara ekonomsku neisplativost državne intervencije. Profit je uvijek privatni, a dugovi su i privatni i državni. Samo što se dugovi moraju naplatiti opet od građana. Pri tome je jasno da jada jedni uspiju imati štednju ili profit na drugoj strani moraju pojaviti oni koji imaju gubitak i idu u bankrot. Tu ne može biti rješenje da se sve prepusti privatnoj incijativi. Ona ne može stvoriti novac profit. Kako ne može stvoriti novac za svoj profit, neće ga stvoriti ni za globalnu štednju svojih radnika. Mala manjina će stvarati profit, a ostali biti na nuli ili u gubitku. To je put u nejednakije društvo.

   U članku “2500 švicarskih franaka za svakoga” je napisano:

   “Zašto pitanje uvođenja BOP-a nailazi na tako veliku podršku upravo u jednoj od deset najbogatijih među 193 svjetskih zemalja? Zato što se Švicarska ubraja u tri zemlje u kojima je u proteklih dvadeset godina ubrzane neoliberalne globalizacije zabilježen najveći porast društvene nejednakosti. To pokazuju statistike OESS-a, a Švicarska se ubraja u tri zemlje u kojima je u proteklih dvadeset godina ubrzane neoliberalne globalizacije zabilježen najveći porast društvene nejednakosti još zornije o tome govori profesor sociologije Ueli Mäder iz Basela i njegovi suautori u knjizi objavljenoj 2012. pod naslovom “Kako razmišljaju i upravljaju bogataši – bogatstvo u Švicarskoj”.
   U ovoj maloj alpskoj republici koja broji nešto manje od osam milijuna stanovnika živi svaki deseti milijarder na svijetu. Imetak 3 posto privatnih poreznih obveznika s prebivalištem u Švicarskoj jednak je imetku ostalih 97 posto. Imetak 300 najbogatijih Švicaraca u posljednjih dvadeset godina porastao je više od pet puta – s 86 milijardi na 459 milijardi franaka, dakle za oko 380 milijardi eura. U isto vrijeme su plaće posloprimaca narasle samo neznatno, i to za postotke koji su djelomično ispod stope inflacije. “
 

   Praktični kapitalizam pokazuje ono isto što i malo pažljivije analiziranje tokova novca i bogatstva.  Kapitalizam bez limita u bogatstvu vodi u koncentraciju bogatstva kod malog broja ljudi. Pravo na rad me može biti konzumirano niti kada upošljava država, ali niti kada upošljava kapitalista. U prvom slučaju jer je monetarni sustav podešen da uništava državu, a u drugom jer je interes kapitalista tokom vremena postao jedino interes da se postane sve bogatijim. A razlog je to što je kumulacija bogatstva jedini garant da će se zadržati postojeći status kapitaliste. Ujedno je kumulacija bogatstva i vlasništvo nad kapitalom za proizvodnju dalo moć bogatima da smanjuju prava radnika i time još lakše povećavaju svoje bogatstvo. Time se događa povećana preraspodjela plodova rada prema bogatim poslodavcima. Smanjenja prava radnika vode ka tome da se, osim socijalnih prava, na kraju reže i samo pravo na rad.

   https://xreforma.wordpress.com/2012/11/20/reformom-do-rjesenja/

Oglasi

O autoru Nostradurus Zagrebački

Istina je oko nas. Nije sve kako se čini. reforma.forumhr.com - sites.google.com/site/financijskisustav - https://www.facebook.com/Nostradurus
Ovaj unos je objavljen u Društvo i označen sa . Bookmarkirajte stalnu vezu.

4 odgovora na Treba li pravo na rad garantirati država?

  1. jurakovac1 napisao:

    Ekonomija nije zero sum game, moguce je ostvarivati profit bez da se osiromasuje druge. Tako da tu pada teza da privatna inicijativa nemoze stvoriti novac/profit.
    Isto tako ne stoji tvrdnja da privatna inicijativa ne poboljsava polozaj radnika, to jest da se bogate vlasnici kapitala na stetu radnika (predpostavljam da ste to htijeli reci). OGRADA: postoje odredene situacije i industrije gdje ta teza stoji, ali to se dogada u nerazvijenim zemljama koje nemaju efikasne pravne sustave i gdje imovinsko pravni odnosi nisu rijeseni, i u primarnim industrijama gdje je zaposlen “unskilled labor”.

    Sto se tice uvodenje BOP-a, to bi bila katastrofalna mjera za svaku drzavu. Elegantnije rijesenje bi bila negativna stopa poreza po modelu Miltona Friedmana.

    I ovo zadnje sto ste napisali da kapitalizam vodi do koncentracije bogatstva je uzasno povrsno.
    U svim drustvenim oblicima postoji jaz izmedu bogatih i siromasnih (opet ovo poteze pitanje sto znaci biti bogat i sto znaci biti siromasan) i suludo je ocekivati da svi imamo jednako (sto god ta jednakost znacila), na kraju krajeva taj jaz sam po sebi i nije toliko problematican.
    Puno je bitnija socialna mobilnost, a ona je u kapiralizmu, to jest u slobodnom trzistu i dalje na najvisem nivou.

    • “Ekonomija nije zero sum game, moguce je ostvarivati profit bez da se osiromasuje druge.” – Odlična teza koja pada u vodu pogledamo li statistiku dugovanja. Bez obzira na stvaranje dug raste eksponencijalno. Vi nemate primjer koji bi omogućio novčano bogaćenje (što je sasvim logično sa bogaćenjem u realnim dobrima) kada je novac dug! Vi ovdje samo pokušavate utvrditi da manipuliram i govorim neistine, a da vi govorite istinu i otkrivate moju manipulaciju?

      “I ovo zadnje sto ste napisali da kapitalizam vodi do koncentracije bogatstva je uzasno povrsno.” Fakat površno. Trebao sam dati link na članak: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/291792/Piramida-koja-objasnjava-svjetsku-podjelu-bogatstva.html. Tu se vide dugoročne posljedice kapitalizma koji danas imamo. A to možete i sami simulirati na jednoj običnoj XLS tablici: https://sites.google.com/site/financijskisustav/Simulacijafinancijskogsustava.xls . Ovdje sam uzeo 5 subjekata, banku i državu i simulirao određene financijske tokove. Jako je teško očekivati da će sustav imati ravnoteži i težiti ka socijalno jednakijem društvu. Dapače, sitne razlike u prometu sa vremenom stvore velike razlike (a to je samo protok keša). Cijenim vašu želju da pobijete iznesene činjenice, ali sva događanja govore da imamo na djelu veliku prevaru. Na jednoj strani bi trebali biti oni koji se bore za smanjenje socijalnih razlika (ljevica), a na drugoj je desnica (i liberali) koji se zalažu za održanje i povećanje socijalnih razlika jer u tome vide poticaj za poduzetništvo. To je u biti poziv da se prijeđe u kastu malobrojnih bogatih (naslijeđem ili sposobnošću), a da se pri tome one koji to nisu učinili smatra luzerima i gubitnicima koji to i zaslužuju. To je čisto podilaženje egu pojedinca i vodi ka nehumanom društvu. Mlade i sposobne ljude se vrbuje za liberalne ideje i čine ih volonterskim vojnicima krupnog kapitala. Mladi i sposobni vjeruju da su oni odabrani i da oni znaju te da će uspjeti. A zašto ne pokažu da mogu stvoriti društvo u kojem će biti sretni svi ljudi? To vas ja pitam. To je otrov koji izjeda današnje društvo. Sebičnost i potpuni izostanak empatije prema drugima.

      • jurakovac1 napisao:

        Osobno sam liberterianac (najvjerojatnije po vama najgori od najgorih desnicara). Ali liberterijanstvo se cesto pogresno shvaca. Vecina ga karakterizira isto ovako kao i vi, da smo svi sebicni egoisticni i nismo socialno osjetljivi.

        Ja se zagovaram za jako ogranicenu drzavu i nultu intervenciju drzave u ekonomiju (tako da ne postoje too big too fail, bailouts… i slicne situacije).
        Uncle Ben je dobro rekao “With great power comes great responibility” i svatko tko je ozbiljno razmislio o svojoj ulozi u drustvu i kako se liberterijanski pogled uklapa u to je shvatio da moramo preuzeti svi osobno odgovornost da nam svima bude bolje a to se ne postize daljnom segregacijom na HAVE i HAVENOTS (jasno je da nemoze meni kao pojedincu biti bolje ako je svima oko mene gore) , ali ta jednakost nesmije i nemoze biti rezultat prisile, a sve ljeve teorije u sebi imaju ugradenu tu prisilu, pa i danasnji sustav to radi kroz poreze.

  2. @jurakovac1, vjerujem da svatko radi po svojoj volji i savjesti. I sam bi se zalagao za neki bolji kapitalizam, kada bi bio moguć. Svatko može maštati kako će on uspjeti i kako će doći u poziciju da ima dobra (odlična) primanja i da njegova zarada neće utjecati na položaj ostalih. Međutim, kapitalizam bez limita u kapitalu je sam po sebi samodestruktivan. On postaje velika poker igra u kojoj jaki, ali ipak nešto slabiji igrači svejedno gube da bi sve malobrojniji povećali svoj kapital. To je ona piramida bogatstva. Sve statistike govore da oni najbogatiji postaju sve bogatiji prema ostalima. Što će oni sa tim bogatstvom? Pa ulagati će u profitabilne poslove. Moguće je da neki i izgube mnogo bogatstva. Ali što mijenja, ako jednog bogataša zamijeni drugi? Kritika Libertarizma postoji. Vjerujem da ste je čitali. Mnogo puta sam se konfrotirao sa libertarijancima i uvijek me impresionira kako netko tko je pripadnik dna piramide može da zagovara ideje koje odlično odgovaraju onima koji su na samom vrhu. Očekivao bih da stanete na stranu društvene skupine kojoj pripadate (čast iznimkama i onih 10% koji su u bliže vrhu piramide). Ako ste pripadnik zlatne i uspješne mladeži, onda mogu da shvatim vaš egoizam, ali ne i nedostatak empatije i brige za druge ljude. Jer najčešći argument je da nisu svi jednako sposobni. Pa nisu ni rođena braća i sestre isti, pa zar ih majka treba drugačije da voli? Ne zapitaju li se oni bolji, da je moglo biti i drugačije pa da se oni rode kao manje uspješni. Ne bi li bilo najpravednije da se ne želi drugima, ono što se samom sebi ne želi (pretpostavka je da nismo sadomazohisti)? Pa ako smo FER, onda moramo da razmišljamo postoji li neki objektivni faktor za neuspjeh ovih uspješnih.
    Jednom doktoru ekonomije sam na kraju rekao (i dosta sam naučio od njega), da mi lijepo izabere neki primjer gdje će on dati svima poslove i zadatke pa da vidimo kako taj primjer funkcionira na zadovoljstvo svih od reda najvrednijih ljudi koje je izabrao. I na moju žalost, nisam dobio taj primjer. Takav primjer se ne može dobiti na bazi slobodnog tržišta. Slobodno tržište vodi ka raslojavanju. Pa i XLS tablica koju sam naveo to pokazuje. Tržište sa vremenom prestaje biti kompetitivno. I to se događa po zakonima tržišta. Pa što onda mi tu imamo dalje pričati. Zalaganje za što veće i slobodnije ide na ruku najvećih igrača. Pročitajte što kaže Branko Horvat u interviju-u: http://www.balkanmagazin.net/nauka/cid144-21198/kako-je-razarana-hrvatska-privreda#.UlJiR9Hy5VM.facebook . Teško je ne složiti se. A i zaključak je zanimljiv: “Zaključak se svodi na nužnost da se radikalno promeni privreda, a sa njom i društvena politika. Dakako, uz uslov da je ostalo makar i trunka patriotizma koji će to omogućiti…” . Ako se ima malo inteligencije i patriotizma, treba se zamisliti o svojim riječima i djelima. To je dužnost svakog poštenog intelektualca – da se zauzme za svoj narod svim svojim znanjem.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s