Što nam donosi smjena na vlasti?

   Iskustva mnogih država govore da promjene vlasti ne mijenja stvari. Očigledno je da ne može nekompetentna biračka baza izabrati pravu vlast jer nema znanje po kojim kriterijima bi ih odabrali. To znači da nema nikakve garancije da će nova vlast bilo što promjeniti. A velika nekompetencija birača može stvoriti paradoks da i kada bi nekim slučajem izabrali kompetentnu vladu da bi ista mogla uskoro pasti jer se pozitivni efektni ne vide odmah, a do njih se sigurno ne dolazi preko lagodnog života.

   Taktiku sebičnih političara možemo uprostiti jednostavnim poslovnim planom: Doći na vlast i ostati na tom poslu. Pođemo li od tog očekivanog cilja, slijedi da uspješnost vođenja države nije bitna. Što je bitno? Bitno je da se ne razvije neki drugi pokret ili stranka koji bi ih mogao potpuno izgurati iz vlasti. Druga stvar je zašto se ljudi bave politikom? Pa iz razloga što kada si blizu pune zdjele, onda se lakše najedeš. Nikakva kriza se ne vidi kada se profesionalno baviš politikom. Sabor živi samoupravni socijalizam koji nikad nisu imali radnici: fleksibilno radno vrijeme, dobra plaća, jeftina kantina, dugi godišnji odmor, slobodni dani, produženi vikendi, dobre naknade, itd. . A o svemu odlučuju sami. Dodamo li tome i dotacije političkim strankama, politika je odličan biznis. Ako sad zamislimo da su političari nisu članovi više stranaka nego se radi o jednoj partiji gdje svaka frakcija ima svoju stranku (ima lažni politički profil) . Sad vi meni recite, čemu tada služe izbori? Da se postavi drugu frakciju na bolju poziciju. A čemu služe prijevremeni izbori? Da se fotelje prije zamijene. Nema to nikakve veze sa dobrobiti za veliku većinu. Takva društveno neefikasna vlast je sama izglasala zakone koji reguliraju rad političara na vlasti. I pogađate, nema nikakvih sankcija za društveno loše djelovanje. Sve je prepušteno isključivo odluci birača kada se ponavljaju izbori. I tu VI sada nastupate.

   Kako prozrijeti lošu politiku i odabrati pravu? Praktično je to skoro nemoguće. Političke frakcije su dobro financirane i imaju medijsku podršku kojom se ispire mozak birača. Pri tome imamo libertarijance, liberale, lažne radničke pokrete, lažne komuniste, lažne socijaldemokrate i lažne socijaliste. Pa zar vi mislite da će iz svega toga smeća isplivati neka dobra stranka i osvojiti vlast? A zašto su skoro sve stranke političko smeće? Jer im politika služi za vlastiti probitak, a ne za upravljanje društvom za boljitak velike većine. Tu je jasno da nema boljitka za 100% stanovnika jer uvijek postoje oni kojima je uvijek bolje nego velikoj većini.

   Ima nekih liberalnih mislioca koji svaku kolektivnu odluku (demokratsku) svode na nasilje prema pojedincu koji misli drugačije. Po tome mogu zaključiti da ih samo neka nevidljiva sila sprečava da kažu da su protiv bilo kakve demokracije. A kako će bilo tko pobijediti organiziranu rulju? Prvo će ih pretvoriti u samostalne pojedince bez kolektivnih ideja te zatim lako slomiti jednog po jednoga po sistemu “jači kvači”. Kako takvi samostalni pojedinci mogu stvoriti stabilnu državu koja će im odgovarati, ako ne priznaju demokraciju (volju većine). Jači će u tom društvu lako postizati svoje ciljeve jer se pojedinci ne žele udruživati radi kolektivnih ciljeva, nego radi vlastitih. A vlastiti ciljevi su najvažniji onima koji su najjači. Zbog toga slobodarski pokreti u biti rade kontra svojih interesa, a za interese najjačih. A ti najjači ih i podržavaju.

   Sumiramo li situaciju sa lažnim proradničkim strankama i sindikatima koje se ne bave rješenjem makroekonomskih pitanja, nego samo zakonima kojima se određuju prava radnika, ali ne stvara makroekonomska osnova da se prava provedu u praksi, dobivamo kakofoniju političkih stranaka koje naizgled imaju šanse da se probiju na vlast, ali nemaju šanse da bilo što unaprijede u državi. Pitanje je što će nam uopće izbori pa i prijevremeni? U posljednjoj godini imamo 28 novih stranaka od kojih niti jedna nije ni blizu da ima ostvariv program. U ovoj situaciji se čini da desničarske nacional-socijalističke stranke imaju veliki prostor za jačanje. Zašto desničarske? Jer njih ne zanima smanjenje socijalnih razlika, nego elitni socijalizam u kojem privatni poduzetnici postaju partneri države i veliki igrači, dok se običnom puku nudi rad i red. Pa naravno da je taj plan kontra boljitka velike većine, ali je podržavan od krupnih igrača. Zajednički nazivnik je uvijek privatni interes najkrupnijih. A to će se prekinuti ukidanjem privatnog interesa. Na tom tragu sam napravio jedan mali algoritam za svakog stanovnika. Nazvao sam ga “Društveni vodič“. Tu svatko može naći jedno od tri solucije: Ili ćeš glasati za dobar kolektivni program ili ćeš glasati za dobar program koji ti dalje omogućava visoki osobni standard ili ćeš glasati za bilo koji program jer si ionako gubitnik kojem ne pomaže ništa. Ovo izgleda poprilično okrutno, ali samo su te tri mogućnosti. Stranke i pokreti koji imaju skoro identične interese kao krupni kapital uvjeravaju gubitničku većinu da treba glasati za programe koji su odlični maloj bogatoj manjini. Tih programa ima zbilja mnogo. Stranaka koje bi zagovarale kolektivistička rješenja skoro i da nema. Tj. ima ih, ali oni nemaju programe koji bi to omogućili. Prema tome, ostaje da ljudi mogu doslovce glasati za bilo koga, a da se skoro ništa neće promijeniti.  Vjerojatnost za to procjenjujem na 99,5%.  To znači da bi, ako se ništa ne promijeni, moglo proći i 200 izbora prije nego dođe do promjene politike.

    Da bi se uopće bio moguć izlaz iz ove situacije sa pozitivnim učinkom za veliku većinu stanovništva prvo bi se morali pojaviti pokreti i stranke koje imaju financijski održive programe na bazi točne procjene uzroka te na osnovu toga postignu savez sa svim slično orijentiranim političkim snagama. Druga stvar je da takav politički savez dobije podršku birača te da osvoji većinu u parlamentu. Treća stvar je da izglasaju promjene u državi i ostanu dovoljno dugo na vlasti da bi se donijete odluke polučile pozitivne efekte. Puno se toga mora dogoditi, a pri tome puno toga može krenuti u krivo.  Može se dogoditi da se ne pojavi stranka sa nedovoljno dobrim programom, da ne dođe do saveza, da se ne dobije podrška birača, da se ne osvoji većina u parlamentu, da se ne donesu ispravne odluke, da se promjene ne dogode jer se izgubila politička većina ili da popuste pod raznim pritiscima i odustanu.

    U biti birači se ne bi više trebali orijentirati na manje zlo kod glasanja. Svaka stranka koja je u dosadašnjem parlamentarnom radu bila beskorisna (nije ukazivala na prave probleme i imala plan rješenja)  bi trebala biti eliminirana kao mogući budući izbor svakog birača. Naravno da to ne može garantirati promjenu stanja u državi, ali omogućava da se kazni postojeća društveno pogrešna politika.  Neka vas ne zavara kritika stranaka koje nisu na vlasti.  Međusobna kritika tu samo služi kao besplatna  reklama da bi se i dalje ostalu na istom poslu koji daje veliku osobnu korist.  Na vama je da to vidite i neglasanjem za iste političare i stranke prestanete podržavati takvo ponašanje.  Tada je naravno bitno i koga ćete birati umjesto postojećih. Pojedinci i stranke za koje mislite glasati moraju znati koji su osnovni problemi financijskog opstanka zajednice i kako se ispravno rješavaju. Ako o tome nemaju pojma, tražite dalje. Jer dok se traži ima šanse da se i nađe. Nada umire posljednja.

Oglasi

O autoru Nostradurus Zagrebački

Istina je oko nas. Nije sve kako se čini. reforma.forumhr.com - sites.google.com/site/financijskisustav - https://www.facebook.com/Nostradurus
Ovaj unos je objavljen u Društvo. Bookmarkirajte stalnu vezu.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s