Logika nam kaže da oportunizam uvijek donosi više nego kada se pravedno dijeli. Uvijek se prisvajanjem plodova rada drugih može dobiti više nego vlastitim radom.
Što je čovjek inteligentiniji svjesniji je kako može ostvariti više za sebe u oportunističkom korumpiranom društvu. To nije samo bojazan da bi ostao bez posla ako digne glas protiv izrabljivanja i nejednakosti, nego i da bi u boljem društvu dobivao manje.
Svaki sposobni čovjek može uspjeti u oba društva, samo mu je isplativije u korumpiranom. Vođeni vlastitim egoizmom, moraju birati društvo nejednakosti. U takvom društvu se njihov rad cijeni više na račun da se nekome drugome oduzima. I zbog toga je logično je da se sposobni zalažu za korumpirano društvo.
Ako biramo sposobne da vode društvo, logično je da među njima ima puno oportunista. Logično je i da će oportunisti raditi u svom interesu te se međusobno organizirati i povezivati. Najbolje rezultate daje podjela poslova prema osobnim sposobnostima.
Loše je što oportunisti u svom egoizmu ne vide ili ih nije briga za posljedice svojeg rada na druge. A još je lošije što narod, koji bira oportuniste kao narodne predstavnike, vjeruje da su ti ljudi najbolji koje mogu izabrati. Biraju ih zbog njihovih sposobnosti zanemarujući opasnost koja dolazi iz njihovog oportunizma.
Oportunizam se uopće ne percipira kao bitna loša osobina. Možda je to moguće, ako je cijeli narod također sam oportunističan. Svatko možda sanja da i on bude u poziciji da se okoristi. Osobni uspjeh svakog oportuniste im je samo dobar primjer i poticaj u vlastitom oportunizmu. Teško je prihvatiti hipotezu da je narod glup jer najpametniji imaju naveće šanse da budu oportunisti. A ti pametniji su onda uzor ostalima. Da li je prihvaćanje oportunizma dokaz inteligencije ili neinteligencije? Kako se oportunizam može percipirati lošim, ako sposobni imaju naviše koristi od njega?
Postavlja se teza: Kada bi svi u društvu bili sposobni, vjerojatno bi svi mogli vođeni vlastitim oportunizmom ostvariti isto kao što se to može i kada je samo dio sposobnih. Oportunizam se ostvaruje preko iskorištavanja drugih. To društvo može ostvariti svaj oportunizam preko iskorištavaja drugih društava. Dobar primjer su uspješni gradovi, općine i regije. Netko drugi plaća danak njihovog kolektivnog uspjeha. Oportunizam generalo vodi u imperijalizam i potpuno je kompatibilan sa kapitalizmom gdje je imperijalizam (vojni ili ekonomski) logična faza svake kapitalističke države koja želi “uspjeti”.
Svatko može ispitati svoj oportunizam na jednostavnom zamišljenom primjeru: “Ako naše društvo ima sposobnost zavladati svima i iskorištavati druge države, da li bi na to pristali, ako bi to donijelo neviđeno bogatstvo našoj državi i svim građanima? Čak i kad bi to bilo bez ikakvih ljudskih žrtava”. Nije li oportunizam u ovom primjeru tako primamljiv i dobar za sve naše građane? Što je loše u ovom zamišljenom primjeru? To što sreća (uspjeh) jednih dolazi od iskorištavanja drugih. To je ključna stvar u svakom oportunizmu, a jako je vidljiva tek kada se stvar postavi na globalnom nivou.
Davanje vlasti oportunistima ima za posljedicu poticanje iskorištavanja i nejednakosti. “Pametniji” narod trebao znati ovu činjenicu prije nego što oportuniste izabere za obnašanje vlasti u državi. Donja slika prikazuje kako djeluju vrhunski oportunisti da bi ostvarili svoj cilj.
xreforma 
Možemo deliti ljude na sposobne i nesposobne, bogate i siromašne, obrazovane i neobrazovane, ali sve ove apstrakcije ne sadrže kategoriju moralnosti i karaktera ljudi. Oportunista može biti iz bilo koje od ovih skupina, a njegova glavna osobina je da nije vođen moralnim principima, već isključivo slepim egoizmom. Međutim, društvo u kome su svi oportunisti i nije drušvo već vučja jazbina, u kojoj jači pojede slabijeg. Progres društva se upravo i meri uspehom društva da civilizuje ono iskonsko u čoveku i da ga pretvori u društveno biće vođeno principima koji prevazilaze njegovu egzistenciju.
Ako pitate oportunistu da li da bira civiliziranije društvo ili društvo koje mu pruža veću korist, koji ćete odgovor dobiti?
Sa zadovoljstvom čitam Vaš blog i nadam se da će biti još kvalitetnih tekstova- eto malo oportunizma i sa moje strane. Pozdrav!
Možemo dalje analizirati pojam oportunizma.
Prvo da li je oportinizam nasledan ili stečen kao motiv privilegovanosti u zajednici.
Ja bih rekao malo nasledan a dosta stečen kroz iskustvo. Oportinizam se kod subjekta razvija iz motiva volje za moć.Tvrdite da oportinizam direktno vodi u imperijalizam Davanje vlasti oportunistima ima za posljedicu poticanje iskorištavanja i nejednakosti. Hajde da se sa ovom Vašom tezom i složim.
Ali šta je alternativa?
Sokrat je govorio o vladavini mudraca, koji su savladali nagone i strati ovozemaljskog života.
Međutim evolucija istorijskog političkog zrenja nije sledio tu Sokratovu misao.
Hegel dalje tvrdi – ideja koja preživi je bolja.
Ako želimo bilo što mijenjati prvi korak je svakako definiranje uzroka koji su nas doveli u postojeće stanje. Ovaj tekst je u biti samo dio teksta “Suočavanje sa političkom stvarnošću” gdje sam zaokružio tezu i pokazao da postoji materijana posljedica koja hrani oportunizam u društvu.
Teško je govoriti o alternativi pogotovo što se time ne bave niti stručnjaci (iz teksta “Suočavanje sa političkom stvarnošću” znamo zašto). Problem pravedne raspodjele plodova rada je vječna tema.
Danas već vidimo da se dosta piše o oportunizmu. Na wikipediji kada se govori o populizmu (https://hr.wikipedia.org/wiki/Populizam) piše i slijedeće: “Po mišljenju nekih znanstvenika, politički populizam se ne smatra načinom politike s nerealnim i popularnim obećanjima kojima se kratkoročno pokušavaju privući birači, nego to definiraju kao oportunizam”. Ako oportunizam shvatimo kao način da se okoristi plodovima rada drugih ljudi onda je populizam političara upravo to. Populistički političari parazitiraju kao klasični oportunisti i iskorištavaju društvo. Jednostavno, svoju spretnost (inteligenciju) koriste kao priliku za postizanje vlastite koristi. Kada to postane nepisano pravilo u društvu, teško je uopće zamisliti alternativu.