Reformom do rješenja

   Što je cilj većine ljudi tj. svakog svjesnog i normalnog ljudskog bića? Da se obrazuje, da se u skladu s obrazovanjem zaposli, da radom stekne krov nad glavom i da ima dovoljno slobodnog vremena, koje će posvetiti egzistenciji, odgoju i školovanju djece, kako bi postali dobri ljudi i odgovorni članovi društva. Na putu do tog cilja ni jedan čovjek ne smije i ne bi bi smio, biti izložen oskudici, prema tomu ni gubitku radnog mjesta.

   Tko ili što stoji na putu ostvarenja tog cilja? Gdje leži tajna našeg kolektivnog neuspjeha ili mogućeg uspjeha? Zašto pošten rad više ne može biti plaćen svakom čovjeku? Zašto poduzeća bankrotiraju? Zašto ljudi gube zaposlenje, kuće i stanove? Zašto su nam blokirani računi? Zašto se rasprodaje naša (državna) zajednička imovina, a bez ikakvog pozitivnog efekta za građane i zajednicu? Zašto nam politički pluralizam ne pomaže riješiti problem? Zašto najumniji ekonomski stručnjaci ne mogu pronaći izlaz iz ove kaotične situacije? Gdje smo uopće skrenuli s puta prema blagostanju i tko ili što nas na taj put može vratiti?

   Što u sebi objedinjuje odgovor na sva gore postavljena pitanja? NEDOSTATAK NOVCA.  Hrvatska je u posjedu mnogo resursa potrebnih za visoki životni standard, ali joj nedostaje NOVCA kao osnovnog uvjeta za pokretanje privrede i iskorištenja navedenih resursa. Novac se ne jede ali bez njega nema proizvodnje, nema plaća, nema trgovine i nema ZARADE. Nema ni života, što vidimo na primjeru masovnih iseljenja mladih ljudi ili cijelih obitelji.

   Apsurdno je da je u davna vremena nastanka novca, kad je novac bio kovan od metala i kad je njegovo kovanje bilo veoma skupo, ipak svaka od tadašnjih država, pa i mala Dubrovačka Republika kovala svoj novac. A danas kad je NOVAC obični papir i samo simbol kupovne moći, država Hrvatska NE SMIJE i NE MOŽE stvoriti NOVAC kojim bi pokrenula svoju privredu? ZAŠTO država ne može stvoriti novac? TKO drugi ima pravo stvarati novac, osim države kao predstavnika suverenosti jednog naroda. Zašto država posuđuje novac umjesto da ga stvara u ime općeg blagostanja naroda? Može li država ikada vratiti takav posuđeni novac? Kakva je mogućnost povrata, ako država novac ne smije i ne može umnožiti?

   Gdje će uzeti novac potreban za plaćanje kamata? Taj novac država opet mora posuditi. Ne postoji mogućnost povrata duga, a dugovi su svakog dana sve veći jer je svaki novi novac posuđeni novac i još veći dug. Naša zemlja uhvaćena je u vrzino kolo dužničkog ropstva i srljamo u propast. Imamo li objašnjenje tko je i kako u dva desetljeća ovu zemlju, našu Domovinu doveo pred bankrot. Jedini put prema trajnom oporavku Domovine i zajednice je put bez novca kao duga, koji je temelj financijske stabilnosti države, a time i temelj opstanka i razvoja Hrvatske.

   Budućnost nas i naše djece još uvijek je u našim rukama. Ne ukinemo li ekspanziju novca preko kredita sva zajednička imovina će se rasprodati a zemlja će nam sigurno završiti u bankrotu. Situacija će uskoro biti ista kao u Grčkoj, a rješenja i dalje neće biti. Nikakva štednja u proračunu neće i ne može dati rezultate.

   Drugi nude programe, ali ni jedan od tih programa nije ostvariv jer nemaju financijsku održivost. Nije nikakvo čudo što programi parlamentarnih stranaka neće uroditi plodom, ali je čudo da ih već dva desetljeća biramo iako cijelo vrijeme vode politiku uništenja države i zajednice. Pozivamo vas da se aktivno uključite u odlučivanju o našoj budućnosti. Obrazujte se provjerenim i dokazanim informacijama,  sudjelujete u raspravama i dajte svoj doprinos rješenju. Nitko to neće učiniti umjesto Vas samih.

   Financijski Sustav i Novac